Promišljanja o Životu

OVISNOST ILI ZABAVA

Rijetki su oni koji nisu ovisni o ničemu. Svi mi imamo svoje slabe točke koje mogu biti više ili manje izražene, no netko ih može priznati, dok netko ne.

Veliki je spektar ovisnosti, a mnogi nisu ni svjesni da su ovisnici jer smatraju da je ovisnost samo kocka, droga i alkohol. Međutim, to može biti ovisnost o bilo čemu gdje čovjek postaje nečime opsjednut. Primjerice, to može biti ljubomora, mržnja, ogovaranje, laganje, pretjerivanja u jelu ili anoreksija te bulimija kao i bilo što drugo gdje se nema granice.

Ovom prigodom bih se fokusirao na ovisnost o sportskom klađenju koje je sve izraženije. Gotovo svakodnevno gledam ljude koji gube i koji nisu ni svjesni kako se mjenjaju. Znam one koji su izgubili kuće, imanja i obitelji zbog kockanja i klađenja. Stoga, ovaj članak pišem ponajprije zbog onih koji su krenuli u klađenje za par kuna, koje je s vremenom postalo svakodnevnom opsesijom (sa više kuna i više puta). To više nije simpatično, postaje patnja, a ne igra! Oni sa kojima osobno radim to mogu sugerirati, ali ovo pišem i za one mlađe kao i za sve one s kojima nemam kontakata te koje mogu savjetovati jedino na ovaj način. Reć će neki: ,,Pa kakav je to život – ne smiješ piti, pušiti, kladiti se, brzo voziti, glasno pričati, ljubiti se javno …“. No valja i tada odgovoriti: ,,Netočno, sve se može, ali treba biti umjeren; konzumirati ponekad i znati stati što predstavlja razliku između normalnog i onoga što vodi u prodaju imovine i podizanja lihvarskih kredita, krađe, prijevare, zaduživanj, ono što vodi u promast“. Kada izgubiš kontrolu, obuizme te strast; kada počneš gubiti, onda lažeš i počinješ zanemarivati prijatelje, obitelj i okolinu ulazivši u fazu očaja. Svi mi teško priznamo svoje grijehe, a pogotovo gubitke.

Svojedobno je bilo u modi kupovati dionice na burzi te dizati dividende od HT-a, no ubrzo poslije toga su se mnogi otrijeznili, ali neznajući stati izgubili su puno više od onog što su dobili. Sve dok nisu shvatili da je to “sport za bogate i velike igrače” i da su rijetki koji mogu zaraditi na pošten način, bez puno truda i muke, preko noći u kratkom periodu. Možda će neke ove riječi povrijediti, ali nažalost to su samo činjenice od kojih ne treba biježati. Mogli bismo puno toga reći i pisati o ovisnostima, ali vratimo se “malim igračima sportske i lota za dve kune” sa par savjeta. Evo deset savjeta za igrače lota i sportske:

1. ne budi pohlapan

2. razmisli dva puta prije nego uložiš više od “dvije kune”

3. uvijek budi spreman i sviestan da ćeš prije izgubiti nego dobiti

4. ne radi to prečesto

5. izbjegavaj društvo koje to radi učestalo

6. znaj se kontrolirti

7. uči upravljati novcem

8. kada dobiješ novac ne troši ga odmah

9. ne hvali se kada dobiješ novac

10. znaj stati

Ako se držiš tih pravila, onda nećeš izgubiti mjesečno ni kutiju cigareta, a možeš se nadati i sudjelovati, kreirati, komentirati i biti sretan u bilo kakvom dobitku. Onda je to razonoda i zabava, a ne opsesija koja obavezno i sigurno vodi u samo jedno – propast!

Neven Polegubić

 

SLOBODA IZNAD BOCE

Razmišljanje o ovoj temi me potakla nedavna smrt jednog rođaka u 49. godini života koji je imao velike probleme sa alkoholom. Čovjek je od Boga dobio povlasticu da se koristi sa svime što je na zemlji sa svim životinjama i biljem. Samim time, i proizvodima koje je čovjek kroz stoljeća i tisućljeća proizveo kao produkt svoga rada. No, postoji jedan problem kojem je ljudska vrsta sklona a to je pretjerivanje pa tako i jedna od sedam glavnih grijeha glasi ”neumjerenost u jelu i piću”. A upravo smo došli do problema današnjice, a to je alkohol. Pretjerano konzumiranje alkohola narušava ljudsko zdravlje, ali to je samo jedan od problema, a lančano se nadovezuje gubitak imovine, obitelji, posla, društvenog statusa, priljatelja, a na posljetku i udaljenost od samog Boga…. Pod utjecajem alkohola, čovjek gubi osjećaj stida, odgovornosti, sve je slabije kontrole uma, sve čećšće sklon kriminalu, lažima, pa i suicidu. Ono što trijezan čovijek ne može ni pomisliti u pijanom stanju i novonastaloj situaciji napravi. Nisu svi slučajevi pijanstva jednako teški i kompleksni. Naravno pod pijanstvom ne podrazumijevamo one koji se napiju ponekad, na nekim slavljima, druženjima već one koji to radi svakodnevno, kontinuirano a ne žele priznati da su posrnuli i zabrazdili duboko.

Gotovo sigurno, svako dugoročno alkoholizirano stanje dovodi do bolesti jetre, pojavljuje se i voda u trbuhu te s vremenom otiću i noge. Sve više stradava mozak i živci, a moguće je i alkoholno ludilo, tj. delirium. Oslabljuju im oči i vid, dolazi do katara u želucu, oslabljuju im mišići i tjelesna masa im pada te se gubi refleks. neke pijance obuzimaju i halucinacije te naposljetku alkoholičari uz sve ove nedaće žive kraće 15 do 20 godina. Pijanstvo donosi osiromašenje te je to ”jako skup sport” koji iz dana u dan osiromašuje sve više od vašeg džepa do vašeg duha i tijela. Ali, alkoholizam razara i obitelj, a problemi s vremenom postaju sve veći i veći te uništava ekonomske temelje društva i obitelji u cijelini. Na posljetku, pijanstvo donosi nesreće, pa i samu smrt. Postavlja se pitanje ima li izlaza?, Mogu li prekinuti?, Mogu li postati trijezni i sretni?, Mogu li krenuti iz početka?…Vodoći ponekad KLA(klub lječenih alkoholičara) u prihvatilištu sreo sam i takve ljude.Oni su potvrda da se sve može ako je čvrsta volja a pojedinci ne samo da su se ostavili alkohola već su i prestali konzumirati cigarete. DA, MOŽEŠ ! Potrebno je samo dobra i čvrsta volja, cilj koji ćeš si postaviti i pogledati istini u oči. Jeli moguće to blagostanje ponovno dostići nakon mnogo godina ovisnosti, svađa, sramota, narušenog zdravlja? Odgovor je ponovno DA, naravno da je moguće uz čvrstu volju i pomoć zajednice, institucija, vjere u Boga i bolje sutra.Zato moli se i obrati se da ti Bog da snagu da izdržiš i ne boj se već budi ustrajan i uspijet ćeš. Ne smiješ klonuti duhom, sigurno će doći novi život, život sreće, prospreriteta… počni NOVI život .

Ako si TI jedan od NJIH koji si alkoholom zarobljeni u flaši a ne želiš priznati ni sebi ni drugima onda podhitno ”razbij flašu” i postani čista srca i neokaljan.

Neven POLEGUBIĆ

 

TITULA ILI RAD

Čovjek se može skrivati na različite načine. Skrivati tako možemo svoj rad i djelovanje, ili čak svoj nerad, svoje titule, svoja postignuća. Međutim, možemo se jednako tako skrivati i iza svojih titula, funkcija i postignuća, prikrivajući tako svoj nerad i nesposobnost. Titule mogu biti staleške, akademske, političke, počasne i druge. Viskoškolskim obrazovanjem stječe se određeni akademski naziv, ovisno o stupnju akademskog obrazovanja. Taj stupanj je zapravo svojevrsna nagrada za višegodišnji trud i učenje te “ponos i dika” pojedinca, obitelji, zajednice. Stoga, to se treba itekako poštovati.

Nažalost, živimo u vremenu u kojem je važnije“ imati nego biti“. U vremenu u kojem smo zasipani informacijama i utjecajem medija. To vrijeme može se nazvati narcisoidnim dobom, a svi znamo kako Narcis okonča svoj život. Važna je potreba za sigurnošću i prihvaćanjem te da budeš u središtu vlastitih aktivnosti, a ne tuđih. Pritom važno je da kao osoba ne zaboraviš da je za sve potreban rad i trud. Ukoliko želiš stvarati onaj ispravan zvuk na glazbalu, moraš stisnuti sa dvije ruke i crne i bijele tipke ili žice.

Rad mijenja način gledanja na stvarnost, transformira našu svijest. Ali, radom otkrivamo i onu istinu koju svakodnevno živimo. Radom također otkrivamo da je čovjek vlastiti učitelj i da je gotovo sve upravo skriveno u njemu te kako mu to nitko ne može dati ni oduzeti. Rad je jednostavno proces stvaranja i davanja sebe. Razlika je “samo” u pristupu, iskustvu, godinama, intezitetu, ljubavi prema poslu, talentima, vrsti i opisu posla, vlastitim sposobnostima, zrelosti, upornosti, toleranciji, učenju. Rad znači obavljati poslove sustavno te ulagati napore da se postigne neki rezultat.Taj rad treba za sobom uključivati i naknadu, plaću ali može biti i volonterski.

Ipak,svaki rad nije za sve ljude. Potrbna je i hrabrost i iskenost suočiti se sam sa sobom i priznati: ,,Ja jesam školvan. Ja jesam na mnogim funkcijama! No, ja nisam u pravu i nisam dovoljno sposoban. a time samo pokrivam svoje megalomanske sklonosti, narcisoidne težnje, frustracije i biježim od sebe i od stvarnosti.“ Na sreću, nadam se da je takvih vrlo malo, ali oni moraju znati da postoje i da im se mi maleni moramo suprostvaiti i otvoriti oči. Stoga treba razlikovati pojmove poput rada i sposobnosti, funkcije i titule. Svaka za sebe ne predstavlja ništa, ako nisu objedinjene.

Radeći u Prihvatilištu za beskućnike susreo sam mnoge intelektualce što je neupućenima teško povjerovati, ali nažalost ima ih mnogo više nego što se na početku pomisli. U konačnici fascinira činjenica da ih vesele male stvari te da su zahvalni i zadovoljni minimalnim naknadama koje dobiju za svoj rad. Njima ništa, nije teško i ispod časti raditi! Titulu, pamet i ponos ne može im nitko oduzeti bez obzira na njihovu novonastalu situaciju. Bilo je tu inžinjera, pravnika, direktora, ekonomista, nastavnika… Od njih sam naučio jednu veoma bitnu poruku: Nikada nisi siguran! Ni titula ni funkcija ne mogu ti pomoći i spasiti te ako skreneš s kolosjeka života, svojom ili tuđom krivnjom.Zato uvijek budi budan i prizemljen jer nitko nezna sto ga sutra čeka.

Neven Polegubić

contemplativeman

 

 

 

One thought on “Promišljanja o Životu

  1. Vrlo životno i poučno, kao i ona stara “u zlu se ne ponizi, a u dobru se ne povisi”, promjene vrlo brzo dođu, ali je bitno ostati svoj u životnim iskušenjima i borbama.

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s