Poezija

Primorje moje

Lipo Primorje moje.
Ja san dite tvoje.
Va mojoj duše primorska duša puše,
Kamik cvate, sladak pelin raste.
Na privratu, šterna stoji,
Leta i leta broji.
Smokva na djetinjstvo diši.
Diva se riga po trave pobira,
Za večeru se z kronpiron dela.
Primorje moje, tvoja san cela.
Drugder živet ne moren,
Aš va tebe je rasal,
Moje materi koren.
Rodna moja čakavska grudo,
Na tebe ću umret.
Primorje moje,
Va raj ću te zet.
(Zlata Petešić)

Živimo ljubav

Tišina noći ovila mi misli
i tek probuđen san
obliva mi doživljaj…
…još ispijam tvoje dodire
što klizili su mekoćom zagrljaja
ljubeći nježno
svaku moju želju…
Emocijama obavijeni
Naša htijenja
podarila su nam ljubav
i onaj beznačajni stisak ruku-
-poznanstvo
pretvorilo u savršenstvo trajanja…
Nema više nevjerice
u bezvremenu svakodnevice,
koraci zbiljom koračaju
a otkucaje naših srca
prisluškujemo blizinom
naših udisaja
podsjećajući nas
da živimo LJUBAV.
(Vanja-Bianca Michelazzi)

 

NOĆ

kad noć se kala
more zbonaca
a grad zaspi
na mojen kušinu
spiš…ti
prek ust smeh ti preleti
keg sanjaš reci
(Olga Potočnik)

 

(slika preuzeta s: https://hikers-blues.eu/images/travels/primorje/)

OBJAVLJENO U: TARSATIKA, broj 1, prosinac 2016: godina XVI – svezak 32

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s