Glazbena terapija s najpotrebitijima

Iz mog skromnog iskustva, glazba je kao oblik terapije u jednoj mjeri marginalizirana i nedovoljno zastupljena. Od davnine su glazba i ples koristile čovjeku kao sredstvo za slavlje, ali i liječenje. U samoj Bibliji, u Prvoj knjizi o Samuelu, David svira harfu i tjera zlog duha koji je opsjeo Saula. Terapiju glazbom možemo doživjeti i samim slušanjem te aktivnim sudjelovanjem u njoj samoj. Stoga, glazba kao terapija se može primjeniti na raznim područjima, od osobnih potreba do određenih ustanova.

Glazba povećava osjećaj ugode, smanjuje osjećaj boli i tjeskobe te izravno djeluje na čovjekov autoimuni živčani sustav, a sve u svrhu poboljšanja tjelesnog i psihološkog stanja u kojem se pojedinac nalazi. Dokazano je da glazba djeluje na samo dijete u utrobi majke i pomaže pri razvoju komunikacijskih veza i ubrzava razvoj govora. U tinejđerskoj dobi glazba dosta utječe na mlade, a često ih određuje kao osobe. Glazba ne djeluje samo na ljude, već i na sva druga živa bića uključujući biljke i životinje. Poznato je da u ugodnoj atmosferi svi mi bolje radimo, slušajući lagane note. Zanimljivo je da čak da glazba ima svoje posebno mjesto i u kupovini, pa su veliki trgovački lanci shvatili da je čovjek opušteniji i veći potrošač u takvom ambijentu.

Sada će se ukratko predstaviti vlastito glazbeno iskustvo u radu s umirućima, beskućnicima i osobama s posebnim potrebama. Godinama volontiram i sudjelovao sam na raznim manifestacijama i priredbama u Zagrebu, Puli, Vodnjanu, te festivalima proljeća u Rijeci sa Centrom za rehabilitaciju Rijeka. Kada god se prisjetim tih trenutaka, obuzme me neko istinsko veselje, jer se osjeti se pozitivna atmosfera samih djelatnika i štićenika koji borave u Centru. Djelatnici tako iskreno i s ljubavlju uče, paze i organiziraju sve kako bi se sami štićenici osjećali bolje i radosnije. Štičenici su posebna priča; njihova toplina, ljubav, iskrenost i pozitiva kojom oni zrače je nemjerljiva. Spontani su, iskreni i razigrani te se čovjek u njihovoj blizini mora osjećati opušteno i sretno, a još kada se k tome doda i glazba veselju i sreći nema kraja. Smatram da je glazbena terapija u jednoj Ustanovi takvog oblika izuzetno važna i da za same štićenike predstavlja sam vrh aktivnosti.

Radeći sa umirućima susreo sam različite reakcije na glazbenu terapiju. Već sam u jednom od predhodnik članaka spomenuo nezaboravni posjet legendarnog člana Parnog Valjka – Akija Rahimovskog koji je došao posjetiti našeg korisnika, koji je bio njihov obožavatelj. Možete samo zamisliti kakav je to osjećaj kada čovjek na odlasku, još uuvijek svijestan svega, doživi da mu se izvede par najdražih pjesama od njegovog najdražeg band-a. Toga su jutra bili i članovi ugledne riječke klape Fortunal, a zajedno smo izveli nekoliko pjesama za korisnika. Korisnik je bio veoma uzbuđen i nekoliko nas je puta prekinuo od uzbuđenja te zatražio pauzu kako jeuzbuđenje bilo preveliko za njega, njegovu obitelj, ali i za nas nazočne. Drugi slučaj je bio kada je naša korisnica uporno tražila da joj pjevam i sviram, iako je bila u jako lošem zdravstvenom stanju. Fascinira kojom je pozitivom i energijom zračila ta osoba i kako je aktivno sudjelovala u svemu tome. U trenutku kada joj je preminula cimerica u sobi, prihvatila je to na takav način da bi se mnogi vjernici mogli posramiti.

Doživjela je to kao ispračaj na drugi svijet na jedan jedinstven, običnom čovjeku ipak neshvačen način. Jednom su korisniku, za kojeg mi je njegova supruga sugerirala da s njim imam glazbenu terapiju, potekle suze radosnice (kako kaže i njegova supruga) prilikom pjevanja. Nažalost, nije mogao govoriti, niti se micati, iako je bio pri punoj svijesti. Druga korisnica je pričala stalno o tome kako joj je terapija s pjesmom bila nešto najljepše u životu što je doživjela te je do zadnjeg trenutka pričala samo o tome, a na posljetku s osmjehom i vedrinom otišla na onaj svijet. Bavljenje glazbenom terapijom nije samo glazba, nego bavljenje kvalitetom života umirućih sve do zadnjeg trenutka života pristupiti svakom pojedincu. Bilo je još tu puno priča koje bih mogao ispričati, ali moram još spomenut i beskućnike.

Beskućnici – to su ljudi kao i svi drugi, samo ih život nije mazio, što svojom greškom, što greškom drugih. Glazbenu terapiju imamo ovisno o drugim aktivnostima. Većina nije baš oduševljena s time da moraju nešto pjevati, svirati, učiti, no što vrijeme ide dalje oni su sve opušteniji i sve više sudjeluju. Naravno da svaki pojedinac reagira na svoj način ovisno o svom životnom putu koji ga je doveo u novonastalu situaciju te ovisno o svom talentu za glazbu i s obzirom na njihov vlastiti glazbeni stil. Međutim, ipak se pronađe stil i način da na kraju svi budu zadovoljni. Za razliku od dvije predhodne grupe beskućnici drugačije pristupaju glazbenoj terapiji. Njih je u početku sram i ne žele se odmah opustiti i pokazati svoje osjećaje, već su u nekom grču i imaju laganu averziju. Kada smo pozvani za Božić na ručak i priredbu u Dom majke Marije Krucifikse Kozulić, zamišljeno je da i mi izvedemo par točaka. Očekivano je da su korisnici Prihvatilišta za beskućnike a priori bili protiv toga, ali malo po malo s došli mo do toga da četvorica korisnka, zajedno samnom izvede više pjesama uz opće oduševljenje nazočnih, a nekima je i kanula suza. Doživjeli smo jedan divan trenutak, za pamćenje, kako nas tako i svih posjetitelja i dajelatnika. Gostovali smo i u Domu za djecu i mlade Kraljevica – Oštro i razveselili onu dječicu kao i ona nas. Nedavno nas je posjetila ženska klapa Kastav, a uz laganu edukaciju izvela i par svojih pjesama, a ne biste vjerovali, pojedinci su pristali da i mi njima izvedemo par pjesama. Dakle, s vremenom korisnici shvate da im glazbena terapija može donijeti osjećaj ugode, prevladavanja negativnih osjećaja i životnih napetosti, nepravdi, trauma te nalaženje utjehe i nade na putu za dalje.

Radeći sa ove tri skupine korisnika uvidio sam i doživio u praksi da je na velike i male, bolesne i zdrave, tužne i vesele, bogate i siromašne, izgubljene i nađene, muške i ženske, intelektualce i neintelektualce utječe glazba u svim segmentima života kao nešto pozitivno i ono što nam čini život potpunijim i opuštenijim, ljepšim, radosnijim, jednostavno boljim.

 

Autor: Neven Polegubić

Rujan 2017

 

(NASLOVNA SLIKA: FOTOGRAFIJA “TENOR U ZMAJEVIM KANDŽAMA”, Autor Mirko Menalo, Pul Kaštela 2017. – kategorija fotografije)

Ugrađena slika 1

Foto: Neven Polegubić

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s