Riječi

Komunikacija je proces razmjene informacija najčešće putem riječi, a riječi predstavljaju osnovnu jedinicu svakog jezika. Upotrebljavamo ih svakodnevno, ovisno o situacijama, okolnostima, društvu i dr. Mi komuniciramo različito, a u tome nam je jako važan i naš karakter te osobe s kojom govorimo. Neke su elokventnije, neke arogantnije, ali svi smo mi emocionalni, htjeli mi to ili ne htjeli priznati. Upravo su te riječi ono moćno oružje i nimalo nisu bezazlene. Ne treba ih se olako shvaćati, jer riječima možemo izazvati velike sukobe, nesreće, nezadovoljstva, razdore. Ali, riječima možemo i mnogo toga graditi kao što su pozitivni osjećaji. Zato treba znati kada i kako nekome nešto reći i težiti boljem, a zapostaviti ono loše da bi svi mi bili bolji ljudi i da bi nam svima bilo bolje.

U tom procesu razmjene informacija mogu se dogoditi i neke peripetije. One mogu biti izazvane slučajno ili namjerno, a mogu biti izrečene i u obrani. Tako u protoku informacija neke mogu promaknuti, neke krive nastati, a neke se i zatajiti (često one ključne). Ako čovjek izdvaja riječi ili ih pak dodaje u komunikaciji, prenesena informacija može poprimiti jedan potpuno novi značaj te mogu dovesti do potpunosti krive slike ili prosudbe. Međutim, to bi bio manji problem ukoliko je to u nekoj mjeri dobronamjerno. No, ako je to svjesno iskonstruirano onda je to ogroman problem. Time se ne vrijeđaju samo osobe u čije se ime prenose drugačije informacije, već se vrijeđaju i osobe kojima je to sve i preneseno.

Svi smo mi krvavi ispod kože i nije nam drago čuti nešto neistinito ili loše o sebi, posebice kada je riječ o nekoj situaciji koja nam se stavlja na teret. Nažalost, ni primatelji informacija nisu bez grijeha, jer i oni ne trebaju reagirati na informacije tako da ih se prima lako za gotovo, već bi ih trebali prije provjeriti. Ali i tu nas ima svakakvih. Neki odmjere, odvažu pa provjere. Drugi čak ni ne provjeravaju jer znaju primatelja i pošiljatelja informacije pa jednostavno to zadrže za sebe bez reagiranja. Najveći je problem kod onih koje to pogodi, a ne reagiraju, držeći to u sebi i grizući se. Zašto? Zato jer druga osoba ne zna u čemu je problem i pita se što se s osobom upravo događa. U svakom slučaju i primatelj i pošiljatelj informacija dijele odgovornost.

Postoje informacija koja može biti i jest točna i istinita, ali to ne znači da je podložna procesu razmjene. Ona može nekoga povrijediti, podsjetiti na neke davne nelagode i rane koje mu nisu nimalo drage. Ujedno, samim prijenosom ne mora se učiniti ništa, već se druga osoba može dovesti u nelagodnu situaciju, a primatelja i pošiljatelja jako povrijediti. Ako netko kaže neke riječi kako bi se olakšale neke situacije, a pritom naglasi nešto što nije trebao, to ne znači da to treba prenositi. Tada nitko nije na dobitku već su sve (nazovimo to) strane gubitnici!

Informacije mogu ostati i u krugu od nekoliko osoba tako da sve ostaje čvrsto i sigurno među njima. Imamo i situacija gdje se taj krug proširi ili pukne, a u tu se mrežu ulove i mnoge druge nove osobe. Tako nastaje sukob cijele zajednice – obitelji, ustanova, države i sl. Zato pripazi kada, kome i što, kako u koje vrijeme nešto prenosiš imajući na umu da svaka tvoja riječ (bila ona i istinita) može nekoga povrijediti i ražalostiti.

Postoji i ona druga strana. Postoje riječi koje grade! To su riječi kojima: potičemo, tješimo, izlječimo, bodrimo, hrabrimo, ohrabrujemo, pohvaljujemo, nagrađujemo i dajemo nadu za bolje sutra te takvima trebamo uvijek težiti. Radeći sa umirućima i beskućnicima naučio sam da se

svakoj osobi treba posvetiti individualno jer je svaka osoba ovisno od situacije koja ju je dovela u takvu poziciju i ovisno o karakteru te svom životnom putu različita.To su jako kompleksne i osjetljive skupine ljudi, jedni na odlasku, a drugi na putu da neznaju kako dalje. Samim tim dolazimo do još jedne kompleksne situacije u komunikaciji. U ovoj kategoriji moramo nekad i lagati da bi nekoga nažalost lažno utješili ili dali lažnu nadu. Nažalost ta naša lažna riječ nade nekome je tog trenutka uhu mila i liječi ga iako i on sam zna u podsvijesti da je lažna. Svatko voli čuti pogotovo na smrtnoj postelji nešto utješno i lijepo.

Dakle, riječi su mnogo moćnije oružje nego što na početku mislimo te moramo paziti na načine svojeg izražavanja, korištenja riječi te prijenosa istih. Ionako nam na poslijetku ostaju samo riječi kao jedino moćno oruđe u smrtnoj postelji, pa ih čuvajmo i pazimo kako ih upotrebljavamo i s njima gradimo a ne rušimo.

Autor: Neven Polegubić

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s