Prethistorijske liburnijske gradine

Bakarski zaljev je bio od davnina nastanjen i služio je kao luka spasa, sklonište za nevremena ondašnjim brodicama a kasnije i brodovima. U njegovom zeleđu, na uzvišenim strminama, brdima postoje dokazi o boravku liudi od prije tri i do četiri tisuće godina.
Danas se ti ostaci u narodu prepoznaju, najčešće po nazivima “gradine”. Kako su stanovnici tih gradina bili Liburni, to ih možemo nazvati “liburnijskim” gradinama.
Kao pleme, Liburni su se naselili uz Jadransku obalu od rijeke Raše u Istri, pa do rijeke Krke u Dalmaciji i njima bližim otocima.
Gradine su uglavnom smještene na uzvisinama, vrhovima brda s kojih se vidi šira okolica. Obrambeni bedemi tih gradina građeni su kao suhozid, najčešće su ovisili o terenskim prilikama ili značaju svake gradine za sebe.
Bedem je najčešće prstenastog oblika, kružan ili polukružan. Ponegdje 
su se gradila dva par čak i tri obrambena prstena. Posebno utvrdeni dio bedema je bio ulazni dio, ponegdje prekriven velikim kamenim blokovima u obliku “hodnika”. Temelji tih suhozida su bili širine od jednog metra do tri metra. Danas su oni rijetko vidljivi, jer su porušeni, a kamen rasut ili odvučen za gradnju kuća. Visina bedema u ono doba bila je fascinantna, od dva do tri metra. Gradine su imale dvojaku ulogu: kao stalno naselje, i kao utočište za okolna naselja u slučaju opasnosti.
Naseljene gradine su bile mnogo veće i bolje utvrđene, a istraživanjem u njima je nađena crna zemlja kao znak tisućljetnog života i loženja vatre, ali na površinama obje vrste naselja nađeni su ulomci, ostaci prapovijesne keramike.
.
Gdje su se gradile gradine
.
Najčešće na uzvisinama, čime je omogućena komunikacija u slučaju opasnosti (danju dimom a noću vatrom). Bitni uvjeti za gradnju bili su i: blizina izvorske vode ili lokve, a po mogućnosti i obradivo tlo u dolinama. Pronadene su lokve uglavnom okruglog oblika od tri do petnaest metara promjera obzidane kamenim blokovima.
Danas gradine nemaju stanovnike, ali se izvori vode još koriste, a povremeno i zdenci, kao i lokve tamo gdje stanovništvo drži pokoje grlo stoke. Pomalo se nazire kraj tim naznakama vremena gradnje i one nestaju.
.
Gdje su smještene liburnijske gradine oko Bakarskog zaljeva i koje su to građevine
.
Prva u nizu građevina je Sopalj iznad Bakra, potom gradina na Vrhu ispod Praputnjaka, Gradec nad Bakarcem i Gradina Hreljanka.
Gradina Sopalj dominira nad gradom Bakrom i ona je i najveća gradina na ovim prostorima smještena na visini od 287 metara. Unutarnji bedem je dužine oko stopedeset metara, i danas dijelom očuvan, gdje se vide i ulazna vrata, a u blizini je okrugla utvrda iz koje se štitio ulaz u utvrdu.
Drugi vanjski obrambeni prsten dug je oko sto metara i od unutarnjeg odvojen za oko dvadesetak metara. Obrambenih bedema danas više nema pa sve to sada izgleda kao kameni nasip širine do osam metara a visine jednog metra. Potrebnom vodom snabdijevali su se iz izvorišta ispod gradine na izvoru Jaz.
Gradina na Crnom vrhu ispod Praputnjaka je manja od Soplja. Unutarnji bedem je oko stočetrdeset metara dužine, a donji nešto duži. I ovi su bedemi uništeni, ali su marljive ruke težaka koji su na tim prostorima obitavali od kamenih ostataka podigle prezide zvane gromače, a potom nanašajući zemlju zasadile trs (lozu) te po receptu Napoleonovih vojnika počeli proizvoditi u 19. stoljeću praputnjarski šampanjac, da bi 1929. godine gospodin Vilim Frančišković rodom iz Praputnjaka izradio čuvenu etiketu bakarske vodice koja se servirala na stolovima poznatih hotela gostima svih kategorija.
Prednost gradine na Crnom vrhu je i u tome što se pitka voda koristila iz izvora u Bakarskom zaljevu, iz rječice Dobre i Dobrice. Za napajanje stoke koristila se velika lokva u blizini.
Gradina Gradac je smještena na jugozapadu od Bakarca, danas s ostacima starog suhozida. Hreljinska gradina kakvu danas poznajemo je vjerojatno dio utvrđenog frankopanskog grada, a pretpostavlja se da je ona dijelom liburnijskog podrijetla, koje će arheološko istraživanje moći dokazati.
Postoji još nekoliko liburnijskih gradina u široj okolici Bakarskog zaljeva: gradina Solin, smještena iznad uvale Martinšćice i ispod Drage, koju dijeli Draški potok, te koja se nalazi na visini od 243 metra iznad mora.
Još je za spomenuti da se sjeverno od Kukuljanova nalazi brdo Gradina na visini od 351 metra i Gradina istočno od Škrljeva na visini od 456 metara.
Rimska Volcera se spominje kao najstarije naselje na mjestu današnjeg Bakra, iz 1. stoljeća poslije Krista, ali je velika vjerojatnost da su i grčki moreplovci oplovljavali Kvarner i Bakarsku obalu, možda već i u 6. stoljeću prije Krista. Oni su Bakru dali ime Bolkera. Hrvatsko ime Bakar nastaje tek kasnije, početkom 13. stoljeća, kada Bakar s Vinodolom ulazi u posjed krčkih knezova Frankopana.
Može se zaključiti: okolica Bakarskog zaljeva bila je trajno naseljena od prapovijesnih liburnijskih vremena, a Bakar sam spada u najstarija naselja na Jadranu.
Istraživanja liburnijskih gradina se nastavljaju. Nositelj projekta”Ča kamik mi govori” je Katedra čakavskog sabora”Ljubo Pavešić” Škrljevo i gđa. Ruža Cipro Dragičević.
Dosad su održani znanstveni skupovi u Bakru, Kostreni, Praputnjaku i Kraljevici, a u svibnju mjesecu 2006. god. radionice i izložbe u Praputnjaku.
Sudionici dosadašnjih skupova su medu ostalim akademik Petar Strčić, dr.sc. Nikola Stražičić, prof. Stanislav Gilić, arheolog Ranko Starac, prof. Maja Polić, prof. dr. Vesna Munić.

Autor: Ratimir Gudelj

(Članak objavljen u časopisu Tarsatika, broj 15 – lipanj2007)

30200618bakarac_croatia_2010_0728_01

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s