Je li Trsat mjesto hodočašća ili vjerskog turizma?

Blizu smo kraju 2011. godine pa novinari, a i studenti Turističkog fakulteta u Opatiji, često postavljaju služiteljima Trsatskog svetišta pitanje: koliko je bilo vjerskih turista ove godine na Trsatu? Kad čujem to pitanje, pokušavam objasniti da u Trsatsko svetište Majke Božje prije svega dolaze hodočasnici, a ima i onih koje se može nazvati vjerskim turistima, ali i oni dolaze na mjesto kojem je bitan sadržaj i značenje uvjetovano vjerom. Nisam siguran da su u stanju uočiti tu razliku. No, opravdano je to pitanje i za same Trsaćane. Činjenica je, naime, da neki žive od Svetišta Gospe Trsatske, npr. brojne gostionice oko Svetišta. Jasno, njima je Svetište zanimljivo prvenstveno po tome što su njegovi posjetitelji vrlo često i njihovi gosti.

Trsat je hodočasničko mjesto

Trsatsko svetište Majke Božje ima dugu povijest koja je danas razlog njegove privlačnosti i dostojanstva. Dva su uporišta u zasnovanosti Trsatskog svetišta. Prvi je boravak Marijine Nazaretske kućice na Trsatu pa zbog toga Trsatskom svetištu pripada naslov Hrvatski Nazaret, a drugi je slika Majke Božje koju je 1367. papa Urban poklonio crkvici koja je bila podignuta na mjestu gdje je na Trsatu kratko vrijeme boravila Marijina Nazaretska kućica. Tu sliku prati glas o njezinoj čudotvornosti, a to je svakako razlog osobito poštovanja i obraćanja Majci Božjoj kao zagovornici. Ove godine spominjemo 720. godinu od početka svetišta, tj. od predajom primljene tvrdnje da se je 10. svibnja 1291. na Trsatu pojavila Nazaretska kućica Majke Božje i ostala ovdje sve do 10. prosinca 1294. i zatim se pojavila u Loretu gdje se nalazi i danas. Prvi povjesničar Trsatskog slika svetišta franjevac Franjo Glavinić zapisao je 1648. u svojoj knjizi Historia Tersattana da ,,apostoli posvetiše onu Svetu to o baštinjenu kužu u Nazaretu da im služi kao crkva i, kako pišu povjesničari, posvetio ju je apostolski prvak sv Petar. U njoj postaviše oltar za obavljanje bogoslužja, staviše križu se na i sliku iste Blažene Djevice. Bilo je umjesno da se ono djevičansko sklonište posveti da bude svetište zbog uzvišenih i neizrecivih otajstava koja su se dogodila u toj Svetoj kući. Tu je započelo naše spasenje, kad se Bog zaručio s ljudskom naravi, tu je Presveta Djevica bila bez grijeha začeta, tu je rođena i tu su je njezini roditelji tri godine othranjivali i prema načinjenom zavjetu Bogu posvetili. U nju se vratila nakon jedanaest godina, kad je otpustiše židovske djevice koje su tada boravile u jeruzalemskom Hramu. Vratila se u pratnji sv. Josipa, svoga djevera i zaručnika iz istoga plemena, a on bijaše djevac, posvećen u majčinu krilu. Tu joj je anđeo Gabrijel priopćio radosnu vijest i tu je s četrnaest godina i četiri mjeseca po sudjelovanju Duha Svetoga začela vječnu Riječ.

Ta kuća postade metropolom sviju na Istoku, su se svi skupljali i zbog čudesa koja su se u njoj neprekidno događala po nebeskoj milosti, a i zbog duhovnih darova koji su se tu dijelili. God. 1291. pak “egipatski sultan zarati na palestinske kršćane i, pošto je mjeseca travnja spomenute godine osvojio Ptolomaidu, smiono je provali u Svetu zemlju, jer je bio uvjeren da kršćani zbog svoje nesloge neće priječiti u naprdovanju. Tako se dogodilo da su anđeli Svetu baštinjenu kuću Djevice – Majke Kristove u Nazaret, odvojivši je sasvim od toga mjesta i temelja, prenijeli u miran kraj koji je pružao i obećavao veću sigurnost; prenijeli su je, naime u prostran Ilirik, u Kraljevinu Dalmaciju, unutar granica su pučki Hrvatske i Slavonije, to jest primorske, koju od nazivali “Skjavonijom, udaljenu tri njemačke milje od Istre i Kanfanara…”

Vrijeme brzo teče i 2015. ćemo slaviti 300. godišnjicu krunjenja Marijinog i Isusovog lika na slici Gospe Trsatske Trsat koju je poklonio papa Urban V. On je 1362. hodočastio Svetu kućicu u Loretu. ,,Pošto se je dobro obavijestio o dogada jima u vezi s njom, i napose o Trsatu, gdje se je zadržala tri godine, sedam mjeseci i četiri dana, piše Glavinić, odlučio je kratko počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilirskoga naroda te odanost prema Slavnoj Djevici time što je iz Rima po ocu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao sliku spomenute Djevice, djelo sv. Luke. Slika je izrađena na cedrovoj dasci, visoka je dva pedlja i jednju uncu, a široka tri pedlja i jednu uncu sa svojim dodacima. Djevica na desnoj ruci poduprtoj lijevom drži Sinčića; oboje imaju ozbiljna lica poput drugih slika sv. Luke.” Ta je slika čudotvorna. Glavinić zatim objašnjava: ,,Da je jedna slika čudotvornija od druge, tome mogu biti različiti razlozi u to ovisi o milosti Božjoj, o zaslugama slikara i napokon o i, stjecaju i potrebi onih naroda medu kojima se slika nalazi. O tome imamo primanja mnogih, a naročito one slike koja se nalazi u našem samostanu u Olovu u Bosni. Kao što sam osobno iskusio, jer sam ondje boravio, ondje primaju milosti i Turci i Grci i kršćani. “Vjekovima se časti na Trsatu slika Majke Božje. Iz plamena tog čašćenja buknula je prije 300 godina iskazati joj osobito štovanje i franjevac Petar Francetić, rodom Riječanin, joj je ga iskazao kruneći Marijin nakon Isusov lik na slici. Bila je to prva krunidba lika Majke Bolje izvan Rima.

Hodočašće je dragocjena podrška vjerskog života

Nakon ovog uvida u povijest Trsatskog svetišta opravdano je pitanje vjerničkog odnosa prema samom Svetištu. Ono očito nije u redu župnih i samostanskih crkava; ono je nešto više. Što se može o njem reći promatrajući ponašanje i postupke onih kojih dolaze izdaleka u Trsatsko svetište?

Trsatsko svetište Majke Božje očito spada medu mjesta u nam kojima je Bog čovjeku na poseban način blizak; tu se može dana gorljivije moliti i brže naći uslišanje. Crkva preporuča hodočašća, u prvom redu kao prigodu za iskreno obraćenje, od dinamiziranje crkvenog zajedništva i intenzivniju ispovijest žive vjere i nade. Vjera hodočasnika, naime, redovito je obilježena doživljavanjem iskustva približavanja Bogu. Hodočašćenje danas ima i osobite dodatne vrijednosti. Suvremeni kršćanin osjeća potrebu da se oslobodi zaglušujućih glasova i briga svakodnevnice i dođe na mjesto gdje može doživjeti malo više mira, gdje će susresti ljude koji su tražitelji kao što je on sam, gdje može snažnije iskusiti općenitost kršćanstva u zajedništvu s brojnim drugim kršćanima s kojim će ga povezati ista molitva i pjesma. Zato je hodočašće svetkovina kršćanskog zajedništva, vjere, nade i ljubavi brojne braće i sestara u istoj vjeri. Ono je ponuda izlaska iz vlastite zatvorenosti i otvaranja prema Bogu u priznanju da čovjek sam ne može postići punu i autentičnu radost, već hodajući, drugujući s drugima. Stoga hodočašća oporavljaju hodočasnike, pružaju priliku za osobno čišćenje od tereta prošlosti i za nov početak po sakramentu pokore putem ispovijedi, redovito ih krijepi evanđeoska poruka u propovijedi da se utvrde u vlastitoj vjeri te da s većom angažiranošću žive svoje kršćanstvo u mjestima svog stalnog prebivanja. Naravno, sve to pruža i Trsatsko svetište brojnim hodočasnicima redovito subotama od sredine svibnja pa do konca listopada stižu na Trsat.

Ima na Trsatu i vjerskog turizma

Valja priznati da se trsatski hodočasnici iz središnjeg dijela gornje Hrvatske gotovo redovito poslije nekoliko sati provedenih na Trsatu spuštaju na more i ondje provode neko vrijeme u razonodi. Neki idu u Crikvenicu, Selce, a neki u Opatiju. Ima ih koji odlaze i na Krk, posjećuju Košljun ili Sv. Luciju blizu Baške. To je doista turistički program, a ne više hodočasnički. No, hodočasnički je prvotan, glavni i važniji od ovog dodatnog dijela njihova jednodnevnog boravka na sjevernom Jadranu. Tako je hodočašće na Trsat obogaćeno i turističkim programom. Ipak se to ne može nazvati vjerskim turizmom na Trsatu, jer taj dodatni program hodočasnici ne obavljaju na Trsatu.
Ipak ima na Trsatu vjerskog turizma. Radi se o skupinama učenika, umirovljenika ili stranaca koji borave više dana na ovom dijelu Jadrana, najčešće u Opatiji. Oni već u samom programiranju svog puta stavljaju i Trsat kao jednu od destinacija do koje kane doći, a često se događa da ih spriječi kiša u ispunjavanju zacrtanog programa pa kupanju nadomještaju dolaskom i na Trsat. Ne dolaze na Trsat potaknuti vjerom, nego turističkom znatiželjom i razgledavaju Trsatsko svetište i pripadne objekte kao kulturne objekte, bogate umjetničkim djelima i hodočasničkim spomenima. Takvi vjerski turisti dolaze kroz cijelu godinu i ne obaziru se na vjerska zbivanja u samom Svetištu. Svoj obilazak svetišta počinju od spomenika pokojnom papi blaženom Ivanu Pavlu II. Redovito su impresionirani tim djelom kipara Ante Jurkića. Slikaju se pred njim i žele da im to ostane uspomena. Impresionira ih barokni inventar crkve, slike Giovannia de Pomisa, Serafina Schoena i Christofora Tasche. Zadivlju ih izrezbareni drveni kipovi i oltari. Impresionira ih povijest kliškoga heroja Petra Kružića, ali ne do te mjere da bi pošli vidjeti njegove stube. Zastaju i pred aulom Pape Ivana Pavla II. jer je to osobit spomenik modernog crkvenog graditeljstva. Kako ne poznaju život Majke Božje, ne dira ih previše njezin život u 32 slike u samostanskom klaustru. Redovito gledaju film riječkog redatelja Bernardina Modrića o Trsatskom svetištu kao vjerskom i kulturnom spomeniku. Neke skupine nakon filma žele vidjeti i samostansku riznicu Eto, to su vjerski turisti. Jedan dio se od početka pa do kraja boravka na prostoru Svetišta tako ponaša od početka do kraja njihova boravka na njemu, a neki od turista u određenom trenutku postaju hodočasnici. Očituju, naime, da su vjernici, mole se, pale svijeće, kupuju uspomene vjerskog sadržaja i namjene, a neke skupine pridružuju se vjernicima koji slave i misu. Trsatski franjevci, naravno, nisu i ne žele biti turistički vodiči, nego služitelji hodočasnika. Ipak nije nekorisno preuzimati i ulogu turističkog vodiča jer se nerijetko uspostavlja s pojedincima i sa cijelom skupinom vjerskih turista vjerski razgovor koji je prigoda za naviještanje evandelja. Ako se i to dogodi, navedenim ipak pripada naslov vjerskih turista, dok se hodočasnicima čini nepravda nazivajući vjerskim turistima.

 

Autor: fra Emanuel Hoško, trsatski fratar

(Članak objavljen u časopisu Tarsatika, broj 24 – prosinac 2011)

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s